Početna

Još od osnovne škole radim sezonske poslove. Moje prvo radno iskustvo je bilo pranje stakala na benzinskoj postaji i moram vam otkriti tajnu- to je bila najbolja zarada ikada.
Moja majka je tekstilni radnik u jednoj prosječnoj firmi i njezina zarada ne prelazi mjesečni iznos od 2.400 kuna, a moja primanja su iznosila duplo od njezine mjesečne plače. Iako se radilo i po 12 sati dnevno, to je bio moj izbor jer je nakon toga usljedio užitak i ponos zbog mogućnosti pridonošenja kućnom budžetu.
Malo je mladih ljudi koji toliko zarađuju, no sada kao "odrasla osoba" vidim da sam na taj nacin stjecala radne navike i odgovornost.

Za vrijeme fakulteta radila sam preko ljeta od Poreča, Malog Lošinja do Šolte, najprije kao sobarica, a kasnije i kao animatorica.
Posao sobarice svidio mi se više zbog dvokratnog radnog vremena, tako da sam oko podneva imala vremena za sebe i druženje s prijateljicama koje su radile zajedno sa mnom.
Posao animatorice je bio prilično naporan i odgovoran, jer rad sa djecom iziskuje puno strpljenja i razumjevanja. Djelomice je i tome razlog bio strogi voditelj koji nas je doslovno tjerao sa jedne aktivnosti na drugu. Roditelji bi znali dovesti djecu u 9 ujutro i doći po njih čak u 18, s time da bi u 19 još usljedila predstavu za laku noć.

To mi je svejedno činilo veliko zadovoljstvo i upravo sam zbog toga proteklih godinama, kroz razne poslove za vrijeme studiranja, naučila mnogo, vodila puno raznih projekata, a niti volontiranje mi nije strano. Radila sam i u dječjim domova što mi je bilo posebno radno iskustvo, a zadnje 4 godine i na film festivalima. Rad na festivalima mi je ostao kao najupečatljiviji jer sam pratila, a samim time i naučila cijelu organizaciju jednog filmskog festivala. Sudjelovala sam u pripremama za uređivanje interijera kina i svojom kreativnošću doprinjela njegovom boljem izgledu. Također sam i dočekivala goste te imala priliku upoznati puno mladih i perspektivnih glumaca. Svakodnevno druženje uz nova poznanstva i puno dobrih filmova nije izostalo.

Najbitnija stvar koju sam dobila volontirajući su novi prijatelji, prilike i iskustvo za cijeli zivot. I vjerujte, osim zarade koja nam je svima potrebna, posao hrani duh i jača tijelo, barem u mojem slučaju:)

Iako rušenje cijena neide većini iznajmljivača u prilog, po tom će se pitanju morati nešto napraviti ukoliko žele da spase ovu sezonu.

Vlasnici su turističkih objekata naviknuti da ni u kom slučaju ne spuštaju cijene, jer kako i sami kažu, "uvijek će netko doći". U daljnjem tekstu dati ćemo par činjenica i savjeta kako popuniti objekat i spasiti ovu sezonu.

1. Imajte na umu da su Španjolska, Grčka, Turska i još nekolicina zemalja spustili cijene, te da im vi niste jedina opcija

2. Sjedenje na magistrali sa tablom "APARTMENTS" vam neće sigurno popuniti smještajni kapacitet. Zato se primite posla, postavite oglase na portale, povežite se sa stranim agencijama... potrudite se da u vrijeme kada nije sezona radite na popunjavanju

3. Stranci su vaša "zlatna koka". Oni točno znaju kada idu na odmor i žele već u veljači imati zagarantiran smještaj. Zato se bacite na posao i ulovite ih.

4. Nema lošeg gosta. On je uvijek u pravu, on plaća i za to želi dobiti kvalitetan odmor. Ne odbijajte takve goste jer je svaki bitan

5. Veliki problem predstavljaju takozvane "rupe" u popunjenost (5 dana popunjeno, 2 dana prazno, 7 dana popunjeno). Ponudite im još 2 dana za 30% popusta. Bolje i nešto zaraditi za taj period, nego ništa.

6. "Dobar glas se daleko čuje, loš glas još dalje". Pokušajte biti susretljivi, bavite se sa gostima, ponudite im dodatne sadržaje, animirajte ih... Sve to će vam pomoći da gost bude zadovoljan, a da sljedeće godine proširi dobar glas.